Koja je razlika između magnetne rezonance i skenera?

23.05.2023.

Prim. dr sci. med Sanja Jovanović piše za danas.rs 

Magnetna rezonanca (MR) je neinvazivna, bezbolna, pouzdana i bezopasna radiološka dijagnostička metoda koja se zasniva na primeni jakog magnetnog polja i radiofrekventnih elektromagnetnih talasa. Primenom u radiologiji koja se bavi snimanjem ljudskog tela, ima za cilj „slikanje“ bilo kog dela organizma sa krajnjim proizvodom u vidu „slike“ na kojoj edukovan lakar, specijalista radiologije tumači anatomiju tela i fiziološke procese u njemu, što su normalni, očekivani nalazi, ali i patološka stanja, odnosno sve ono što nije uobičajeno, nije normalno, objašnjava naša sagovornica.

Kada je indikovano, u kojim patologijama?

Indikacije za pregled magnetnom rezonacom mogu biti bilo koje oštećenje organa, kao što su benigni i maligni tumori, upalni procesi, urođene anomalije, traume, sportske povrede ili funkcionalni poremećaji u organizmu. To mogu biti slabije pražnjenje creva, zastoj u oticanju žuči, promene u moždanoj aktivnosti, uticaj korona virusa na pojedine organe, slabije pokretanje srčanog mišića….Danas je nezamislivo da internista, hirurg, ortoped, neurolog, neurohirurg ne uputi bolesnika na MR da bi bi imao bolji uvid u stanje određenog organa, na osnovu čega bi doneo zaključak i napravio plan lečenja. Kako su uloga i upotreba magnetne rezonance dostigle svoj vrhunac u 21. veku, treba istaći da se svake godine potreba za brojem pregleda povećava za oko 30 odsto na globalnom nivou.

Šta može da se vidi na snimku sa magneta više i bolje u odnosu na druge metode snimanja organa i tkiva?

I na magnetnoj rezonanci i na skeneru snimaju se svi delovi tela. Ono što bolje „vidi“ magnetna rezonanca su meka tkiva, kao i ligamente i mišiće, dok skener bolje „vidi“ koštani sistem što je važno kod trauma. Magnetna rezonanca ima primenu u tumačenju organa male karlice. Ako su u pitanju maligni tumori karlice, ovaj pregled daje jasan prikaz njihovog širenja na okolno tkivo, dok se skener više koristi u proceni raširenosti bolesti, odnosno da bi se uočili udaljeni limfni čvorovi. Prikaz krvnih struktura se bolje vidi na skeneru uz softversku mogućnost prikaza najsitnijih vaskularnih elemenata.Pluća, ikao su „mekan organ“, svoje mesto nalaze na skeneru uz pecizno uočavanje vrlo sitnih metastaza, dok je snimanje magnetnom rezonancom infriorno jer disanje, to jest pokreti mišića prilikom snimanja i srčani rad remete sliku na magnentoj rezoanci. Skener ima primenu u traumatskim stanjima i brzoj detekciji krvarenja kod urgentnih stanja, što je od važnosti prilikom donošenja brze odluke u daljem lečenju. Procena sastava tkiva se bolje može protumačiti na magnetnoj rezonanci.

Kako se izvodi snimanje na skeneru?

Skener je neinvazivna, bezbolna, pouzdana radiološka dijagnostička metoda koja se zasniva na primeni zračenja, jonizujućeg ili X-ray. Sama mašina izgleda skoro isto kao i magnetna rezonaca s tim što je popularni „tunel“ kraći. S tim u vezi vrlo su retki bolesnici kod kojih klaustrofobija dolazi do izražaja, a tome ide u korist da pregled traje jako kratko, odnosno svega nekoliko sekundi, uz maksimalno zadržavanje bolesnika u “tunelu” do pet minuta. Razgovor o eventualnoj alergiji na kontrastno sredstvo i ovde podrazumeva baš kao i kod snimanja na MR.

Indikacije za tu vrstu snimanja?

S obzirom da skener radi upotrebom određene doze jonizujućeg zračenja, treba biti obazriv. Današnje, moderne mašine i napredna tehnologija zračanje su svele na minimum, ali ipak treba znati da je zračenje manje što se snima manji deo tela i što snimanje kraće traje. Zbog zračenja, deci i trudnicma se ne savetuje snimanje ovom radiološkom metodom osim ako to nije od vitalnog značaja.

Indikacije za ovu vrstu pregleda su akutna i urgentna stanja, kao što su trauma, saobraćajne nesreće, krvarenja, aneurizme, uvrtanje creva, prsnuće nekog od organa, kontuzija, šlog…., u celini koštani sistem.

Šta može, a šta ne da se vidi na snimcima sa skenera?

Za razliku od magnetne rezonance, skener ima nedostatak u prikazivanju finih, mekotkivnih struktura, kao što su organi male karlice, ligamenti, tetive… i zato se neretko kod onkoloških bolesnika koji incijalno rade preglede na skeneru izrši dopuna na magnentoj rezonanci. Mala količina slobodne vode u organizmu, koja se stvara usled patnje nekog organa, se teško uočava na skeneru, ali i kidanje ligamenta i tetiva.

Kakave su razlike i sličnosti između skenera i magneta?

Magnetna rezonanca je pouzdana dijagnostička metoda koja je potpuno bezbedna za bilo kog bolesnika i uopšte za populaciju. To znači da na snimanje magnetnom rezonancom mogu ići bebe, deca, trudnice, ali i teški bolesnici koji primenjuju zračenje ili hemioterapiju u svom lečenju. Snimanje nema štetne i negativne posledice po organizam jer u svom radu ne koristi jonizujuće zračenje, koje se koristi na skeneru. Sa druge strane, trajanje pregleda na skeneru je neuporedivo kraće što daje lični komfor bolesniku. Dostupnost skenera u našoj zemlji je bolja u poređenju sa snimanjem na magnetnoj rezonanci. Takođe, kod nas, MR pregled ne spada u preventivne, dok skener ima primenu kod preventnivnih pregleda u detekciji karcinoma pluća što povećava šansu za izlečenjem, pravovremeni odabir adekvatne terapije i produžava šivot bolesnika.

Obe metode imaju svoju široku primenu i jedna ne isključuje drugu kod istog bolesnika, ali se može napraviti adektvatan izbor, ili se raditi dopuna kroz vreme. Veoma je važno da se bolest „uhvati“ na vreme kako bismo je držali pod kontrolom. To znači da iako bolesnik ima karcinom, mi možemo pratiti napredovanje karcinoma, posmatrati kako terapija deluje na njega, da li se karcinom smanjio ili uvećao sa obe metode o čijem izboru odlučuje specijalista radiologije i samim tim uvesti karcinom u hroničnu bolest što bolesniku obezbeđuje duži životni vek i poboljšava kvalitet života.