Proširene (varikozne) vene nisu samo estetski problem

06.01.2023.

Vaskularni hirurg Doc. dr Igor Končar piše za Blic 

Šta su proširene vene?

Proširene vene predstavljaju jedno od najčešćih oboljenja savremenog čoveka. Kako statistika pokazuje, svaka druga žena i svaki peti muškarac stariji od 30 godina ima problem sa venama na donjim ekstremitetima. Proširene vene deo su jednog šireg oboljenja koje se naziva hronična venska slabost (insuficijencija).

Najčešće se proširene vene vide golim okom dok, se neka druga stanja koja uzrokuju hroničnu vensku slabost otkriju tek ultrazvučnim pregledom, takozvanim „doplerom.

Simptomi

Uglavnom se radi o tegobama koje se javljaju u popodnevnim, večernjim i noćnim satima i koji prolaze nakon odmora, odnosno spavanja. Bol, grčevi, otok i trnjenje su najčešče opisivani simptomi, a dominira otok podkolenice jednog ekstremiteta. 

Faktori rizika

Stajanje jeste jedan od najvažnijih faktora rizika, podjednako važan kao i sedenje. Sila gravitacije deluje na protok u venama na isti način prilikom sedenja ili stajanja. Protok krvi kroz vene održava „mišićna pumpa“ (kontrakcije mišića potkolenice koje se dešavaju prilikom hodanja ili vežbanja) i bez njene aktivnosti krv u venama potkolenice stoji i dovodi do zadržavanja krvni u nozi i izaziva navedene tegobe (otok, bol, trnjenje). Međutim pored sedenja i stajanja, faktori rizika za nastanak venske slabosti su i telesna masa, predispozicija (sklonost).

Proširene vene u trudnoći uglavnom nisu rizik ni za majku ni za bebu ali mogu da otežavaju funkcionisanje, izazivaju zabrinost, remete kvalitet života u ovom periodu i zahtevaju dodatnu primenu lekova, ali i da uzrokuju tegobe intenzivnije nego inače. Javljaju se uglavnom zbog povećanja telesne mase, ali i zbog pritiska koje plod vrši na karlične vene što otežava protok i prenosi se na vene donjih ekstremiteta. 

Venska slabost je toliko česta da je teško dokazati da je pojava u porodici uvek vezana za genetske faktore, a ne za neke druge (sličan način života, profesija, pušenje, konstitucija odnosno telesna masa). Ipak, neretko viđamo isti raspored proširenih vena kod roditelja i njihove dece što može ukazati na naslednu sklonost.

Kada se javiti lekaru?

Kada neko dobije dijagnozu varikoznih vena, normalno je da se zapita da li ova bolest može da utiče na radnu sposobnost i normalno svakodnevno funkcionisanje. U početku svakako ne, ali kako napreduje, venska slabost uzrokuje bolove, otežava duže sedenje i stajanja, a zatim može praviti i hronične otoke, promenu boje kože na potkolenici pa i otvaranje hroničnih rana u toj regiji. 

Lekaru je najbolje javiti se kada se jave tegobe ili se primete proširene vene. Često taj prvi pregled bude informativni, ali pacijent dobije savete kako dalje da živi i šta može da očekuje i posavetuje se u slučaju nekih drugih intervencija, planiranja trudnoće, obavljanja svakodnevnih obaveza, ali i bavljenja sportom i zbog putovanja.

Komplikacije

Proširene vene i venska slabost uzrokuju hronični otok ekstremiteta koji dalje oštećuje kožu menjajući joj boju i na kraju utiču na otvaranje rana. Sa druge strane proširene vene su sklone trombozi što utiće na nastanak površne tromboze koja se naziva tromboflebitis.

Lečenje

Kada je u pitanju dijagnostikovanje varikoznih vena, vrlo često su tegobe i klinički pregled dovoljni da se postavi dijagnoza. Ona se može potvrditi ultrazvučnim pregledom kojim se dobijaju i informacije koje su važne za odluku o operativnom lečenju i planiranju intervencije.

Na tržištu postoji mnogo preparata u vidu kapi, masti, gelova, za koje proizvođači tvrde da mogu da pomognu kod proširenih vena, ali doktor Končar naglašava da to najčešće nije pravi put ka izlečenju.

Kada je u pitanju terapija venske slabosti najvažniji lek je kompresija, elastična kompresija u vidu čarape koja je napravljena da pritisne ekstremitet, smanji otok i „pomogne“ protok u venama posebno kada su pod opterećenjem. Sledeći lek je u tabletama u vidu venotonika, lekova koji utiču na smanjenje upale u venskom zidu i pojaćavaju funkciju venskog zida smanjujući tegobe i usporavajući napredovanje bolesti. Lokalna terapija uglavnom služi da umanji tegobe, ali ne utiče na nastanak bolesti niti može usporiti napredak.

Hirurško lečenje venskih varikoziteta podrazumeva da se proširene vene ili odstrane ili da se na neki način isključe iz cirkulacije. To se može postići tehnikama stripingom, entotermalnom ili laserskom ablacijom odnosno skleroterapijom. Svaka od ovih metoda ima svoje mesto u lečenju i izbor se pravi na osnovu osobina samog pacijenta ali i opsežnosti samog procesa proširenja vena. Hirurška intervencija je neophodna kada pacijent ima tegobe koje ne može ili ne želi da trpi, kada ima problem sa estetskim izgledom ili kada prema kliničkim parametrima postoji opasnost od nastanka rana na potkolenicama.

Venski varikoziteti i venska slabost je hronično oboljenje koje se vremenom pogoršava tokom života nekada ubrzanim brojnim pratećim faktorima. Momenat invazivnog lečenja treba dobro isplanirati i uskladiti sa motivacijom samog pacijenta, stadijomom bolesti, drugim oboljenjima itd. Nekada je bolje prvo planirati trudnoću pa nakon toga tretirati proširenja vena, a nekada je možda bolje upravo obrnuto, na primer, ili uraditi operaciju između dve trudnoće – to je sve dosta individualno.

Tehnike hirurškog lečenja venskih varikoziteta se danas dosta razlikuju i sve imaju svoje prednosti i mane. Nisu uvek ni svi doktori obučeni da rade sa svim aparatima i da izvode sve tehnike. To nije problem jer su rezultati lečenja mnogih tehnika koje se koriste bez većih razlika. Teži se tome da se operacije izvode u ambulantnim uslovima, pod uslovima lokalne asnetezije uz što manje hirurških rezova ali da to ne utiče na krajnji rezultat koji i pacijent i medicinski tim imaju. Sa druge strane izvođenje operacije u opštoj anesteziji nije prepreka za one pacijente koji ne žele da budu budni tokom svoje operacije. Izbor metode i anestezije uglavnom dolazi nakon dogovora između pacijenta i doktora uzimajući u obzir individualne karaktersitike svakog pacijenta.

Dr Končar ističe i da bi trebalo imati u vidu da su proširenja vena generalizovana bolest koja pre ili kasnije može zahvatiti sve vene na nogama. Iz tog razloga se i pored urađene operacije pojave nova proširenja posle nekoliko godina ili posle nekoliko desetina godina ili nikad. O tome treba uvek popričati sa svojim lekarom kako bi se i taj aspekt uzeo u obzir prilikom odlučivanja o načinu i momentu invazivnog lečenja.

Takođe treba znati da „laserska operacija“ uglavnom podrzumeva izazivanje kolapsa glavne površne vene u nozi, kroz koju zatim nema protoka pa samim tim ni slabosti, međutim sve pritoke ove glavne vene koje su često takođe proširene se moraju izvaditi i to se izvodi kroz pojedinačne (doduše male) rezove. Što znaci da „laserska“ operacija ne mora da znači ujedno i odsustvo rezova – sve zavisi. Kolabiranje vene se može izazvati laserskom ili radiofrekventnom energijom koje izazivaju toplotu. Te dve metode se ujedno zovi i endotermalna ablacija i tehnički se ne razlikuju u smislu broja i veličine rezova, korišćenja anestezije, postoperativnog oporavka i drugih rezultata.

Osobe sa proširenim venama trebalo bi da izbegavaju toplotu i traumu, ali da sve to svakako zavisi i od opsežnosti venske slabosti, ali i životnih i profesionalnih navika i potreba.

Inače, u Acibadem Bel Medic-u se problemima varikoznih vena bavi iskusan i uigran tim vaskularnih hirurga, u kojem se pored Doc. dr Igora Končara nalaze i Prof. dr Marko Dragaš i Doc. dr Nikola Ilić.